|
|
Priča
o Lovranu |
|
|
 Lovran
je grad duge i bogate prošlosti sa stogodišnjom tradicijom u
turizmu. Ime je dobio po lovoru (laurus nobilis) koji u
izobilju raste u zimzelenim gajevima u mjestu i okolici. Pod
imenom Lauriana naselje se spominje prvi put u VII stoljeću,
a u XII stoljeću godine 1153. arapski pisac i geograf Al
Idrisi daje sljedeći opis mjesta: Lovran je velik i napredan
grad koji ima stalno spremne lađe i zaposlenu brodogradnju.
Uz pomorstvo i ribarstvo Lovranci se bave i trgovinom voća.
Punim brodicama trešanja, bresaka i jestivih kestena (čuveni
maruni) plove do Rijeke, Senja, Pule i Trsta. Na terasasto
položenim vrtovima, uz voće uzgajaju i vinovu lozu, masline
i razno povrće.
 Lovran je u srednjem vijeku tipičan mediteranski grad s
uskim popločenim ulicama, sljubljenim kućama dvokatnicama,
skalinama, dimnjacima i malim primorskim prozorima –
poneštrama. Opasan je obrambenim zidom, a u grad se ulazi
kroz troja gradska vrata koja se noću zatvaraju. Trg svetog
Jurja (sveti Juraj je gradski svetac i zaštitnik Lovrana) je
glavni gradski trg i centar javnog života. Na njemu je župna
crkva, gradska kula sa stalnom vojnom posadom, a tu stoluje
i gradska vlast. Puk među sobom govori hrvatski na čakavskom
narječju, dok se na moru govori talijanski, a s gospodarima
Lovrana, grofovima u Pazinu – njemački. Lovran pripada
Istarskoj grofoviji s centrom u Pazinu i u vlasti je
Austrije od XV stoljeća pa sve do kraja Prvog svjetskog rata
kada dolazi pod vlast Kraljevine Italije.
 Kraj XIX stoljeća obilježen je propašću jedrenjaka i drvenog
brodovlja, a na moru se pojavljuje čelik i para, te moderni
parobrodi zamjenjuju jedra. Način života stanovnika Lovrana
i okolice mijenja se i osnova egzistencije postaje turizam.
Lovran je, uz veću i poznatiju Opatiju, drugi po značenju na
čuvenoj K.u.K. rivijeri. Zbog blage i stimulativne klime
godine 1878. Istarski sabor u Poreču proglašava Lovran
klimatskim lječilištem – Kurortom. Godine 1873. izgrađen je
prvi pansion – Villa Fernandea (današnja depandansa
Belvedere), a do početka XX stoljeća i sva potrebna
infrastruktura. Uz parobrodarske linije koje Lovran vežu s
Opatijom, Rijekom, Pulom i Trstom, 1908. dobiva i električni
tramvaj koji ga spaja s Opatijom i željezničkom stanicom u
Matuljima.
Van starogradske jezgre uz morsku obalu grade se vile,
pansioni, hoteli i zdravstveni sanatoriji okruženi
njegovanim vrtovima. Uređuju se i veliki raskošni parkovi u
kojima se uz autohtoni lovor, sade čempresi, pinije,
magnolije, palme i obilje cvijeća. Izgrađena je i čuvena
obalna šetnica (lungomare, Strandweg) u dužini od 12
kilometara do Opatije i Voloskog.
Lovran je na prijelazu stoljeća zimovalište, mondeno
kupalište, i lječilište austro-ugarske aristokracije,
umjetničke, novčarske i političke elite. Ima 4 velika
hotela, 20-ak pansiona i 4 zdravstvena sanatorija, te dva
velika uređena javna kupališta -Peharovo i Kvarner.
 Oduševljeni ovdašnjom klimom i ljepotama Lovrana kao
izraziti lovranofili među evropskom gospodom izdvajaju se
Karl Lueger, gradonačelnik Beča i poljski umjetnik Stanislaw
Witkiewicz.
Završetkom Prvog svjetskog rata i propašću Austro-Ugarske
Monarhije 1918. Lovran dolazi pod vlast Kraljevine Italije.
Na vlast u Italiji dolazi fašizam, a za istarske Hrvate u
Lovranu nastupaju teški dani; hrvatski jezik izbačen je iz
škole i crkve, a otvoreni su i pokušaji talijanizacije
hrvatskog puka. Poslije sloma fašizma i kapitulacije Italije
1943. godine Lovran je okupiran od strane Trećeg Reicha.
Lovranski hoteli puni su ranjenih i iscrpljenih vojnika
Wermachta na liječenju i oporavku. Oslobođenje od fašizma i
okupacije Lovran je dočekao 26. travnja 1945. godine.
 Početkom 60-ih godina obnavljaju se i restauriraju hoteli,
vile i pansioni, a ubrzano raste i ponuda u privatnim
kućama. Razvija se masovni turizam, te Lovran 1987. godine
dostiže prestižnih 438 195 noćenja. Vrhunac tog razdoblja
završen je izgradnjom reprezentativnog Hotela Excelsior koji
je u to vrijeme najkomforniji i najluksuzniji hotel na
Jadranskoj obali.
Teška politička i ekonomska kriza krajem 80-ih rezultira
raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Održani su višestranački izbori i referendum o neovisnosti,
te Hrvatski Sabor 25. 06. 1991. proglašava samostalnost i
suverenost Republike Hrvatske. Godine 1993. Lovran ponovo
dobiva svoju Općinu koja broji 3 987 stanovnika, a čini je
pet naselja: Lovran, Medveja, Lovranska Draga, Liganj i
Tuliševica. Nakon Domovinskog rata, te uspostavljanjem
suverenosti na cijelom državnom teritoriju (15. 01. 1998.)
Hrvatska ulazi u mirnodopsko razdoblje.
Lovran na pragu 21. stoljeća raspolaže s bogatom povijesnom
baštinom, stoljetnom turističkom tradicijom, očuvanom
prirodom, izgrađenom infrastrukturom, a sve to omogućuje
ponovni uzlet turizma uz održivi razvoj i poštivanje svih
ekoloških standarda.
|
|
|
